|
Zeldine priče
01.06.2007., petak
Ljeto
sada traje škola i zaista puno radim. Odlučila sam se posvetiti školi i pisati vrlo rijetko. ali prave postove. Ovako više ne stignem... puno je posla, a malo vremena...
sve vas pozdravljam i jedva čekam da se ponovo sretnemo... negdje Daleko, daleko... nigdje ne idem, ali jednostavno nemam vremena za blog(ove).
Blog Zovi me neće imati više postova jer Mirti ne radi internet, još nije niti jednom bila na tom blogu...
pozdrav!
|
29.05.2007., utorak
Život
Ako je struna prenategnuta - puknut će.
Ako je struna prelabava - neće proizvoditi zvuk.
|
27.05.2007., nedjelja
Zarobljeni
Koliko ih je uspjelo
Preletjeti svijet?
Udahnuti zrak punim plućima?
Zaroniti duboko, duboko?
Pogledati svijet pravim očima?
Zavoljeti nekoga?
Nitko.
Zarobljeni smo u vlastitu tijelu.
Nepravda.
|
21.05.2007., ponedjeljak
Potonula močvara
Hodala sam močvarom. I zapažala biljke, životinje... No jedan lopoč je potonuo. Zatim je grana pala u mutnu vodu. Močvarac je nestao. Ostala sam sama. I pogledala sam oko sebe.
Ruže. I trnje.
Inspirirala me pjesma Gustava Krkleca "Srebrna cesta". Ruže prikazuju lijepi dio života. Ono dobro što nam se događa. A trnje prikazuje onaj lošiji dio. Ono loše. One probleme i prepreke na tom životnom putu.
Sada više nisam Zelda - bijela vještica. Nisam ni Lunna - mjesećeva vila. Nisam ni pinky - obožavateljica životinja. Nisam ni Paper fairy - razdoblje u depresiji.
Sada sam samo Zelda. To je od sada moje ime na blogu. NIsam vila, nisam vještica. Sada sam čovjek. I prikazat ću ovaj blog kao srebrnu cestu. Kao put. i ogrnut će me srebrn plašt - mjesečina.
I tako putujem i gledam. Upijam ono dobro što mi se događa. Pratim probleme i hvatam ih kad su nespremni. I pobjeđujem život.
U nečemu sam uspjela. Promijenila sam se. I takva želim biti. No ovaj blog još uvijek je močvara. Samo sada u njoj ne rastu lopoči, već ruže.
One crne, ali i crvene... Jer kao što je Rusalka rekla: "Tuga se ne nosi u bojama i odjeći, već u srcu".
Tada sam razmislila i shvatila da ja nisam obučena u crno i sivo jer sam žalosna. To je jednostavno još jedno razdoblje u mojem životu. Veselo, ali crno.
Pozdrav!
|
13.05.2007., nedjelja
Jutro u močvarama
Šećem se vrtom i zapažam... biljke! I životinje!
Rosa na djetelini...
Kap rose na boru... Hoće li pasti?
Sitne kapljice rose na travkama
A i mali zeko Joey se vratio doma.. I odmah se sakrio u svoju rupu... hihhihi...
|
|
|
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (3)
< |
lipanj, 2007 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Zeldine priče:
1. Ljudsko srce: Životna melodija - U ovoj priči u nastavcima saznat ćete koliko je život bolan, i koliko je teško živjeti bez svoje duše.
Prolog: Da. Pred vama je jedna vrlo promišljeno napisana priča. Priča koja nije utisnuta na papiru, već na ljudskom srcu. Riječi ove čudnovate djevojke su spretno birane i memorirane. Njeni potezi olovke su jedinstveni. Njena tuga za vrijeme skladanja ovog teksta je istinita.
No, čemu vas zamarati uvodom, kada ćete ubrzo i sami uvidjeti patnju i bol što nam život pred nas pobaca?
Riječi su samo riječi – no njihov smisao mijenja životnu melodiju.
Nastavci:
1. nastavak
2. nastavak
3. nastavak
2. Modre sestre - veoma lijepa i čarobna bajka o dvije modre vile u zemlji Slap, koje prolaze kroz razne teškoće i spretno ih rješavaju.
3. Drago kamenje - još nesmišljen triler, koji je nestabilan kao i Zeldini pripravci, te nije sasvim sigurno pričati ga.
|
|